Spomen na Zlatka Crnića
ZLATKO CRNIĆ
(1940. - 1992.)
Zlatko Crnić rođen je u Mraclinu, općina Turopolje, a poginuo je u noći 29. rujna 1992. godine u prometnoj nesreći. U trenutku smrti bio je predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Na to je odgovorno mjesto došao prolazeći kroz sve stupnjeve pravničkog zanimanja, od početaka u poduzeću (tvornica
RIZ u Zagrebu), sudačkog pripravnika, stručnog suradnika te suca. Isprva je bio sudac Općinskog suda u Zagrebu, gdje je bio predsjednik Građanskog odjela, zatim sudac Okružnog suda, gdje je bio voditelj evidencije sudske prakse za građanske predmete i na kraju sudac najvišeg suda u Hrvatskoj - Vrhovnog suda Republike Hrvatske, gdje je obavljao i dužnost zamjenika predsjednika suda, a od početka 1992. pa sve do smrti dužnost predsjednika.
Smrt ga je prekinula na vrhuncu plodnog i stvaralačkog života. Krasile su ga velike sposobnosti: inteligencija, golemo stručno znanje, razboritost, čestitost, silna energija i upravo poslovična radinost. Svima je bio poznat njegov korektan i ljudski odnos prema strankama i kolegama. Isticao se kao pravni pisac, posebno u području radnog prava. Temeljne značajke njegova sudačkog, stvaralačkog i javnog rada bile su savjesnost, temeljitost i točnost.
Značajan je njegov doprinos našoj pravnoj znanosti. Napisao je više knjiga iz područja radnog prava te stotinjak stručnih članaka iz područja radnog, ali i građanskog, trgovačkog, materijalnog i građansko-procesnog prava. Kruna tog opusa nedvojbeno je knjiga
Komentar zakona o radnim odnosima radnika u udruženom radu, koja je doživjela četiri izdanja. U tom opsežnom remek-djelu stručne pravne književnosti iz radnog prava precizno je razrađena pravna priroda instituta tog pravnog područja i njegova primjena u praksi. Svi su ti radovi Zlatku Crniću pribavili ugled vodećeg stručnjaka pravne struke i prakse radnog prava, koje regulira osjetljivo područje ljudskih sudbina.
Bilo bi gotovo nemoguće nabrojiti sve aktivnosti Zlatka Crnića, koji je pored svoje bogate profesionalne djelatnosti, uz sudačku funkciju i druge obveze na sudu, sudjelovao u brojnim stručnim savjetovanjima kao organizator, urednik, autor i predavač. Surađivao je u svim stručnim časopisima s temama iz građanskog i radnog prava, a objavljivao je i u mnogim sindikalnim glasilima i publikacijama ko i u dnevnim listovima, gdje je autoritetom stručnjaka iznosio i branio svoje stavove. Polaznicima seminara za stručno usavršavanje sudaca, stručnih suradnika i pravosudnih pripravnika ostat će u pamćenju njegova predavanja obilježena jasnoćom, zanimljivošću i preciznošću izlaganja, a generacije pravnika sjećat će ga se i kao člana republičke komisije za polaganje pravosudnog ispita te korektnog i pravednog ispitivača.
Aktivno je sudjelovao u radu velikog broja stručnih institucija. Između ostalog bio je član i utemeljitelj Društva za građanskopravne znanosti i praksu Hrvatske i Društva hrvatskih sudaca, član redakcije časopisa
Privreda i pravo te član uređivačkog odbora
Stručne informacije i sl.
Nije se ograničio samo na pravosuđe i pravničku djelatnost. Bio je dugogodišnji član Zakonodavnopravne komisije Sabora Republike Hrvatske i mnogobrojnih ekspertnih grupa te surađivao u izradi različitih zakonskih projekata. Dao je značajan doprinos stvaranju i unapređenju demokratskog poretka u Republici Hrvatskoj u svojstvu zamjenika predsjednika Republičke izborne komisije na prvim višestranačkim i demokratskim izborima u svibnju 1990. godine. Na istoj je funkciji bio u vrijeme provedbe referenduma 1991. godine, a bio je i predsjednik Izborne komisije Republike Hrvatske na izborima u kolovozu 1992. godine. Ujedno je bio i koautor priručnika
Hrvatsko izborno pravo. Ni ustavnopravna problematika nije mu bila strana. Kao član Ustavne komisije Sabora Republike Hrvatske pridonio je pripremanju novog Ustava i Ustavnog zakona, a ujedno je bio i koautor komentara tog zakona.
Široke duhovne horizonte i živu znatiželju zadovoljavao je i izvan okvira pravničke struke. Bio je član Družbe braće hrvatskog zmaja, član i prisjednik Plemenite općine Turopoljske, član športskih udruženja, sudionik kulturnih i športskih manifestacija i sl. Njegova športska karijera nije zaključena zapaženim igrama u podmlatku Dinama, već je nastavljena u prijateljskim druženjima te je kao rekreativni nogometaš praktički obišao cijeli svijet.
Bio je izrazito nadaren za likovnu umjetnost i nakon završene gimnazije dvojio je između pravničke struke i slikarstva. Ipak je u rijetkim trenucima slobodnog vremena izrađivao uspjele slike, crteže i karikature prijatelja, kolega i ljudi s kojima se susretao.
Zlatka Crnića krasila je ljudska toplina, radinost, vedrina hrabrost, skromnost i spremnost da pomogne drugima. Bio je humanist i velik čovjek, a uvijek je nalazio vremena i za obitelj, za roditelje, prijatelje, kolege i za hrvatsku domovinu. Bio je osebujan čovjek i svi koji su ga imali sreću susretati osjetili su svu veličinu i snagu njegove osobe. Kročio je putem koji je volio i nikada nije sumnjao u ideale kojima je cijeloga života težio.