M. Žuvela: Tragična smrt Zlatka Crnića, skromnog, stručnog, svestrano nadarenog, tolerantnog, zaljubljenika u svoj poziv - čovjeka koji je uložio izuzetan trud u promicanje pravne struke, neovisnog sudstva i demokratskog pravnog sustava Republike Hrvatske, odmah je nametnula pitanje kako na najbolji način zadržati uspomenu. Želja da ostane u sjećanju i da bude putokaz potaknula je ideju o stvaranju Zaklade koja će promicati vrsnoću, stipendirati najbolje studente, postdiplomante i doktorante prava, pomagati im u stručno-znanstvenom radu i općenito promicati pravničku struku te poticati stvaranje ideala za koji se i Zlatko uvijek zalagao: vladavinu prava kao najvišu vrijednost ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Budući da nije bilo propisa o zakladama, a zakon o zakladama je stupio na snagu tek 8. lipnja 1995. godine, Zakladu je 23. lipnja 1993. godine utemeljilo Hrvatsko društvo za građansko pravne znanosti i praksu, a kao suosnivaču odmah su mu se priključili najviši hrvatski sudovi, svi pravni fakulteti, društvo hrvatskih sudaca, Hrvatska odvjetnička komora, Plemenita općina Turopoljska, Družba braće hrvatskog zmaja, Hrvatska gospodarska komora i više renomiranih trgovačkih društava i pojedinaca. Broj pojedinaca, pretežno sudaca, osobito je porastao nakon zločina u Općinskom sudu u Zagrebu, kada je Mato Oreškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, odvjetnicu Hajru Prohić i svoju suprugu Gordanu Oreškić, a teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković. Tada je Zaklada proširila svoju djelatnost i na pomaganje djece smrtno stradalih sudaca.
U proteklih petnaest godina redovito smo početkom svake nove akademske godine raspisivali natječaje za stipendiranje studenata i postdiplomanata. Upravo pripremamo novi natječaj za akademsku godinu 2007./2008., a očekujemo da ćemo, kao i obično, svečanost potpisivanja ugovora održati sredinom prosinca u lijepom zdanju Hrvatskog odvjetničkog doma, gdje nam je Hrvatska odvjetnička komora izuzetno susretljiv i gostoljubiv domaćin.
M. Žuvela: Sredstva prikupljamo od naših suosnivača, podupiratelja, pojedinačnih članova i darovatelja. Postojeći propisi svima omogućuju da izdvoje određena sredstva bez poreznih opterećenja, a Zaklada na primljene iznose nije dužna plaćati porez na dodanu vrijednost. U našoj promotivnoj brošuri objavljujemo, pored ostalog, sve akte Zaklade. Zaključne račune redovito dostavljamo Državnoj reviziji, Ministarstvu financija i Ministarstvu pravosuđa, a Središnjem uredu državne uprave i sve druge akte. Jednom godišnje održavamo redovitu skupštinu, nedovoljno praćenu u medijima, tako da se maksimalno trudimo da nam rad bude izložen sudu javnosti. Upravo zato uvodimo i financijski nadzor od strane neovisnog revizora. Ovaj put to je bila Revizija Zagreb.
Među redovitim donatorima, pravnim osobama, osobito se ističu Croatia osiguranje, Hrvatska lutrija, Hrvatska odvjetnička komora, Kraš, Podravka, Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb, Grad Zagreb, Agrokor, Osiguranje Zagreb... Ukupno imamo oko 50 suosnivača i 20-ak redovitih podupiratelja. Ipak, značajan je doprinos pojedinaca: sudaca, odvjetnika, javnih bilježnika, jer oni doprinose godišnje i do 80.000 kuna, dok pravne osobe suosnivači i podupiratelji osiguraju oko 300.000 kuna. Dio prihoda čine kamate i pojedinačne povremene donacije. U prošloj, 2006. godini, ostvarili smo prihod od 470.000 kuna, a za stipendije i pomoći utrošili smo više od 420.000 kuna. Dakako, svatko tko nam želi pomoći dobro je došao. Pristupnica je tiskana u našoj brošuri, a nalazi se na internetskoj adresi www.zakladazlatkocrnic.hr. Zapravo mogao bih ponoviti riječi kojima završavamo naše skupove: hvala svima koji su nas podržali i onima koji su nam se priključili.
M. Žuvela: Za stipendiju se mogu natjecati studenti čiji je prosjek ocjena tijekom studija 4,0 ili viši, a vrednuju se i znanstvenostručni radovi te nagrade dekana, rektora ili odgovarajuće međunarodne i druge nagrade. Za postdiplomante traži se prosjek ocjena na dodiplomskom studiju od 4,0 i više, poznavanje jednog svjetskog jezika i preporuka dvojice istaknutih pravnika. Ti su ključni kriteriji razrađeni u Posebnom pravilniku o stipendiranju, koji smo prvih godina više puta dotjerivali, a sada je već šest godina na snazi bez izmjena. Ove godine smo ga uskladili s kriterijima koje nameće Bolonjska deklaracija. Kako vidite, vrsnoća je jedini kriterij! Obveza je stipendista da dobro uče i da čuvaju osobni ugled, ugled Zaklade i ime koje Zaklada nosi, dakako i da sami doprinose općem dobru. Oni ne smiju biti samo vrhunski stručnjaci, već prije svega odgovorni i pošteni ljudi koji doprinose općem dobru.
M. Žuvela: Obično se natječe dvostruko više kandidata od broja stipendija, i to sva četiri pravna fakulteta, a kako gotovo svi ispunjavaju uvjete, uvijek nam je žao što stipendije ne možemo dodijeliti svima. Naime, Zaklada svake godine dodjeljuje petnaest jednogodišnjih stipendija, a financiranju se redovito priključuju i neka odvjetnička društva i Croatia osiguranje s tri te Hrvatska javno-biiježnička i Hrvatska odvjetnička komora sa po jednom stipendijom, tako da se stipendira 24 studenata te šest do osam postdiplomanata. Stipendija za studente iznosi 1200 kuna mjesečno, a postdiplomantima Zaklada snosi troškove školarine. Ukupno smo do sada dodijelili oko 400 jednogodišnjih stipendija, a svake godine na stipendije i pomoći potrošimo oko 420.000 kuna.
M. Žuvela: Nema neposredne veze između naših stipendista i poduzeća koja sudjeluju u financiranju Zaklade. U prvim godinama našeg rada većina stipendista zapošljavala se u državnoj službi; na sudovima, u državnom odvjetništvu, državnoj upravi i na fakultetima. U drugoj fazi porastao je interes za javno bilježništvo, odvjetništvo, diplomaciju i inozemstvo, a danas raste zanimanje za zapošljavanje u renomiranim tvrtkama i odvjetničkim društvima. Interes je obostran i on će i nadalje nesumnjivo rasti.
M. Žuvela: Nadam se da će tako biti, jer se ne smijemo rasplinuti. Otvoren je prostor i za druge inicijative, svaka je dobrodošla, ali mi smatramo da moramo promicati što veći broj izvrsnih pravnika, kako bi se stvorila kritična masa izvrsnih, koji će preokrenuti trend porasta prosječnih. Prosječnost nije ono što će našu devastiranu struku povući naprijed.
M. Žuvela: Kontinuiranu brigu za izvrsnost. Te daleke ratne 1992. godine za cilj smo postavili poticanje izvrsnosti i samo izvrsnosti. Nema niti jednog drugog kriterija. S ponosom mogu reći da u ovih petnaest godina nijedan naš stipendist, a bilo ih je više od 200, nije nikada imao slabiji prosjek od 4,0, a redovito i više od 4,5. Raduje nas i činjenica da su kćeri pokojnog Zlatka, Jasmina i Laura, uz našu stipendiju uspješno završile studij prava. Danas su obje sutkinje! Nadamo se da će i djeca tragično stradale sutkinje Hvalec, Vito i Dino, učenici i naši stipendisti, također uspješno završiti školovanje i ostvariti svoje želje. Drugi su osnivali humanitarne udruge, s pravom, jer je krvavi rat donio bezbroj unesrećenih i značajno povećao broj potrebitih, ali trebalo je misliti na budućnost, na one koji će biti nositelji, promicatelji i realizatori te bolje sutrašnjice. Da je to bilo vidovita i ispravna odluka, svjedoči i stanje u našem pravosuđu koje se dugi niz godina pogoršavalo. Pravosuđe, umjesto da je obnavljano, popravljano i mijenjano, nemilice je rušeno. Da bi se učinio zaokret, da bi se provele reforme i poboljšanja, nužni su sposobni, obrazovani, mladi, stručni i odgovorni pravnici koji mogu podnijeti teret promjena. Naši stipendisti, uz druge mlade, jednako vrsne pravnike, upravo su ti koji mogu i trebaju biti nositelji promjena. Treba im, dakako, iskazati povjerenje, dati šansu. Nekoliko stotina mladih obrazovanih, vrsnih, nikako nije zanemariva snaga.
M. Žuvela: Da, bilo je i toga, a posebno nas je teško pogodio stečaj Hrvatske gospodarske banke koji se vuče od 1999. godine. Naime, tada su nam blokirana novčana sredstva u iznosu od 400.000 kuna i taj iznos nismo uspjeli ni do danas aktivirati. Također, teškoću predstavlja i činjenica da nema stvarne, djelatne, općedruštvene podrške zakladama. To se vidi i na ovom primjeru stečaja banke, jer sredstva zaklade nisu zaštićena niti onoliko koliko je to učinjeno sa sredstvima građana, odnosno njihovom štednjom. Nadalje, određenu teškoću predstavlja i to što država, niti desetak godina od donošenja Zakona o zakladama, nije osnovala nacionalno vijeće zaklada, niti bilježimo sustavnu brigu o njima, za razliku od nekih drugih tranzicijskih zemalja, primjerice, Češke, Slovačke ili Mađarske u kojima se nizom mjera nastoji ubrzati obnova i razvoj zaklada i zakladništva.
M. Žuvela: Jedva ih je stotinjak. Kažem jedva, jer prije sto godina u Hrvatskoj je djelovala 221 zaklada, od kojih je 110 bilo stipendijalnih. Nezadovoljni smo i tretmanom zaklada i zakladništva u medijima od kojih svi zajedno očekujemo da propagiraju opće dobro i napore da se takvo djelovanje u javnosti stalno i sustavno podržava. Upravo to rade zaklade i njihovom radu mediji trebaju pokloniti odgovarajuću pozornost. Osobito smo nezadovoljni netransparentnošću javnih natječaja za prijam u službu vježbenika i državnih službenika. Događa se, naime, da ponekad najbolji, a naši stipendisti redovito su najbolji, imaju velikih teškoća pri zapošljavanju. Zapravo, takvi bi stipendisti trebali imati prednost, njih bi trebalo tražiti unaprijed! I tu bi mediji trebali biti glasniji, aktivniji i sustavni, a trebao bi se više čuti i glas strukovnih udruga. Primjerice, udruge sudaca, odvjetnika, javnih bilježnika, pa i samih sudova i fakulteta.
M. Žuvela: Da, na određen način, no žao nam je što do sada nismo uspjeli organizirati praćenje i nagrađivanje njihovih stručnih i znanstvenih radova, kao i pridonijeti njihovom boljem međusobnom povezivanju. To svi želimo, što najbolje potvrđuju riječi naših kolega, bivših stipendista, bilo da su izgovorene ili napisane. Nedavno nam se iz SAD-a javila stipendistica prve generacije 93./94. i u potpisu navela: odvjetnica, specijalist za stečajeve u državi Oregon. To su krasni mladi ljudi, izuzetnih znanja i sposobnosti. Mnogi od njih već zauzimaju značajna mjesta kao suci, odvjetnici, državni odvjetnici, javni bilježnici, savjetnici… Neki su već magistrirali i doktorirali, surađuju u vodećim stručnim časopisima, pišu knjige, predaju na renomiranim savjetovanjima, obavljaju dužnost prodekana. Ponosni smo na njih. Mislim da njihovo vrijeme dolazi, veseli nas njihova inicijativa da se povežu, da možda stvore i klub stipendista Zaklade Zlatko Crnić, i da udruženi promiču interese Zaklade i opće dobro.
(Osiguranje, hrvatski časopis za teoriju i praksu osiguranja, 7-8/2007.)